Projektom „ČOKSA – Čuvajmo okoliš skupa“ Općine Sračinec, Cestice i Trnovec Bartolovečki donose vam informacije kako izbaciti toksični azbest iz svojih domova i života.

Kod samog spomena azbesta, svi se sjetimo oboljelih djelatnika nakon zatvaranja tvrtke za proizvodnju i preradu azbesta, od teške bolesti, ponekad i sa smrtnim posljedicama - azbestoze. Ispitivanje iz 2011. godine pokazalo je da na 100.000 ljudi umre 1,4 osoba, a slijedom toga u Hrvatskoj je donesena Zabrana proizvodnje, prometa i upotrebe azbesta i materijala koji sadrže azbest.

Je li azbest uistinu toliko opasan?

Azbest je mineralni kristal vlaknaste strukture, a postoji čak šest osnovnih tipova - aktinolit, antofilit, tremolit, krokidolit (plavi), krizotil (bijeli) i amozit (smeđi). Najčešće korišteni azbestni materijal u našoj zemlji bio je krizotil, najmanje opasan od navedenih, a kad kažemo “bio“ jasno je da se više ne proizvodi. Ipak, to ne znači da isti nije još uvijek u upotrebi.

Zbog velikog broja pozitivnih svojstava, azbest se dodavao raznim proizvodima kako bi im se osigurala mehanička i kemijska svojstva, otpornost na vlagu, vatru, vrućinu, buku, elektricitet, habanje i trenje, što znači da su proizvodi još uvijek u upotrebi, pogotovo u građevinarstvu. Nažalost, razni građevinski materijali s vremenom ispuštaju azbest, primjerice u obliku sitnih čestica. Najčešće je to pod utjecajem vremenskih (ne)prilika, poglavito vjetra, što je izraženije u području naše obale.

Nakon zabrane njegove proizvodnje te prometa azbestom i materijalima na bazi azbesta, Fond je plaćao određenu naknadu svim sakupljačima i to za troškove sakupljanja. Međutim, kompletan sustav gospodarenja građevinskim otpadom potrebno je cjelovito i sustavno riješiti,  a to će biti moguće tek kad se za to stvore određene pravne pretpostavke.

Što to znači za ljude koji se žele riješiti opasnog azbestnog otpada?

Zapravo, to nema utjecaja na njih. Bez naknade za sakupljače, vlasnik može u najbliže reciklažo dvorište sam dostaviti građevni otpad koji sadrži azbest, nastao održavanjem i manjim popravcima građevine. Jedino ograničenje je da količina ne bude veća od 200 kilograma u šest uzastopnih mjeseci. Popis svih reciklažnih dvorišta koji uključuje i adresu istih, nalazi se na internet stranici Ministarstva zaštite okoliša i energetike. U slučaju Općina Sračinec, Cestice i Trnovec, otpadni građevinski materijal koji sadrži azbest možete dostaviti u Reciklažno dvorište Varaždin.

Ukoliko posjedujete više od 200 kilograma otpada koji sadrži azbest, možete ga predati osobi koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom i ovlaštena je preuzeti otpad koji sadrži azbest. Prilikom izvođenja građevinskih radova izvođač radova građenja, rekonstrukcije, održavanja ili uklanjanja građevine, te fizička osoba čijom aktivnošću je nastao azbestni otpad, dužan je pripremiti izdvojeni azbestni otpad za prijevoz s lokacije na kojoj je taj otpad nastao. To mora učiniti tako da se spriječi ispuštanje azbestnih vlakana i razlijevanje tekućeg azbestnog otpada - korištenjem zatvorenog spremnika, čvrstih vreća za građevni otpad (zatvorena vreća za šutu ili tzv. big bag odnosno druga odgovarajuća vreća), omatanjem odgovarajućom folijom ili na drugi odgovarajući način.

S obzirom na to da često građani nemaju informaciju kako ga pravilno sakupiti, transportirati i slično, bilo bi poželjno da, prije nego li započnu radove ili rekonstrukciju objekta, sklope ugovor o zbrinjavanju azbestnog otpada s izvođačem radova, jer izvođač zasigurno zna kako postupiti.

Općine Sračinec, Cestice i Trnovec Bartolovečki zahvaljujući projektu „ČOKSA – Čuvajmo okoliš skupa“, obavještavaju vas kome se obratiti vezano uz otpad nastao vašim građevinskim radovima.

Građevni otpad nastaje prilikom gradnje novih, te rekonstrukcije, uklanjanja i održavanja postojećih građevina. Gotovo svako domaćinstvo tijekom vremena susrelo se s nekim oblikom građenja, rekonstrukcijom, bilo vanjskog, bilo unutarnjeg dijela kuće, garaže, spremišta i sličnog, te je tijekom radova došlo do gomilanja raznog građevnog otpada.

Pojedini dijelovi građevnog otpada, poput azbesta, mogu biti itekako opasni, a neki od njih pravilnom oporabom mogu se ponovo upotrijebiti.

Tko, kako i gdje se gospodari građevnim otpadom

Većina korisnika nije upoznata sa svim svojstvima građevnog otpada, stoga je isti najbolje prepustiti na gospodarenje ovlaštenim osobama. Kao i uvijek, radi se o pravnim i fizičkim osobama (obrtnicima) koje posjeduju dozvolu za gospodarenje građevnim otpadom i imaju koncesiju. 

Gospodarenje građevnim otpadom podrazumijeva njegovo odvojeno sakupljanje, oporabu i/ili zbrinjavanje. Ono se može obavljati na mjestu gdje je otpad nastao - na gradilištu, instaliranjem mobilnih uređaja; ili se otpad odvozi u reciklažna dvorišta gdje su instalirani stacionirani uređaji za obradu, razvrstavanje, odvajanje i slično. 

Ovlaštena osoba može obavljati oporabu građevnog otpada u uređajima za materijalnu i/ili energetsku oporabu. Proizvod nastao materijalnom oporabom može se ponovo upotrijebiti u građevinske svrhe.

Građevni otpad koji je predviđen za odlaganje, predaje se ovlaštenim osobama koje upravljaju odlagalištima otpada.

Preuzimanje i konačno zbrinjavanje ili oporaba

Kako smo već spomenuli, pojedini dijelovi ili komponente građevnog otpada mogu biti klasificirani kao opasni otpad. Posjednik građevnog otpada i ovlaštena osoba dužni su osigurati konačno zbrinjavanje ili oporabu, odvojeno skupljenog opasnog otpada iz građevnog otpada, a isti se onda predaje ovlaštenim oporabiteljima na druge vrste prerade, odnosno zbrinjavanje ovisno o vrsti otpada.

Gradovi i jedinice lokalne samouprave dužni su putem reciklažnih dvorišta osigurati preuzimanje građevnog otpada sa svog područja. Ukoliko se radi o manjim količinama građevnog otpada, građani mogu samo dovesti otpad besplatno u neko od reciklažnih dvorišta, a ukoliko se radi o većoj količini, potrebno je nazvati lokalno komunalno poduzeće koje će to obaviti umjesto njih, vrlo vjerojatno uz određenu nadoknadu.

Projekt „ČOKSA – Čuvajmo okoliš skupa“, način je na koji vas Općine Sračinec, Cestice i Trnovec Bartolovečki, upućuju kako oporabiti dotrajalo motorno ulje kao vrijednu sirovinu.

Motorna ulja spadaju u skupinu opasnog otpada, a koliko su opasna govori činjenica da jedna litra motornog ulja može zagaditi milijun litara vode. Također, ulje može trajno onečistiti tlo jer ulja nisu biorazgradiva. Kako bi se izbjegle ovakve opasnosti potrebno je pravilno gospodariti otpadnim motornim uljima. To podrazumijeva sakupljanje otpadnih ulja radi materijalne oporabe ili korištenja u energetske svrhe, ili pak, kako bi ih se zbrinulo na neki drugi način kad ih nije moguće oporabiti.

Pravilnom oporabom ulju dajemo novi život - motorna ulja vrijedna su sirovina jer ne samo da se mogu regenerirati, nego služe kao sirovina za proizvodnju svježih mazivih ulja, a postupkom materijalne oporabe možemo dobiti estere za proizvodnju sapuna, raznih sredstava za pranje i slično.

Isto tako, mogu se upotrijebiti i kao važan energent u energetskim i proizvodnim postrojenjima, jer se takvom oporabom sprječava onečišćenje tla.

Dakle, kada pričamo o gospodarenju motornim uljima, to podrazumijeva - sakupljanje, predobradu ili kondicioniranje, te njihovu regeneraciju ili oporabu (u energetske svrhe).

Otpadna ulja ne smijemo miješati

U postupak sakupljanja ubrajaju se i privremeno skladištenje, predobradu ili kondicioniranje, razvrstavanje, te prijevoz otpadnih ulja od posjednika prema ovlaštenim osobama za oporabu i/ili zbrinjavanje. Prilikom sakupljanja moramo uzeti u obzir specifičnosti i opasnosti koje mogu nastati. Stoga je važno ulja sakupljati u posebnim posudama, pri čemu treba paziti da se različite vrste ulja ne miješaju. Konkretno, različita ulja ne smiju se stavljati u istu posudu, osim ako se ne radi o uljima I. i II. klase, koja se onda predaju ovlaštenom sakupljaču na otpremu, na termičku obradu.

Razlikujemo nekoliko postupaka obrade

• Materijalnom oporabom otpadnih ulja dobivaju se novi proizvodi, ili se procesom pročišćavanja (rafiniranjem) omogućuje njihova ponovna uporaba.
• Termička obrada otpadnih ulja omogućava uporabu otpadnih ulja u energetske svrhe, kao goriva.
• Zbrinjavanje otpadnih ulja postupak je konačnog zbrinjavanja otpadnih ulja nekim drugim odgovarajućim propisanim postupkom osim njihove oporabe.
• Vozilom u servisu, ili u posudi u reciklažnom dvorištu

Otpadnih motornih ulja, u pravilu se rješavamo u servisu odnosno automehaničarskoj radionici, kamo dovezemo svoje vozilo na zamjenu ulja. Tada taj obrtnik (pravna ili fizička osoba) funkcionira kao ovlašteni sakupljač otpadnih ulja, koji sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, ima dozvolu to ulje sakupiti.

Ukoliko se odlučimo sami ulje ispustiti i sanirati, pod uvjetom da pazimo na gore navedeni način sakupljanja, tada ovlaštenim sakupljačem postaje reciklažno dvorište u koje otpadno ulje odnosimo osobno. Sakupljač je dužan ulje preuzeti bez naknade, te ga nadalje predaje ovlaštenoj tvrtki za oporabu ili zbrinjavanje.

Otpadna motorna ulja nikako nemojte ostavljati u kanistru u kontejneru za komunalni otpad, a ni pored njega jer u tom slučaju sva vaša ekološka svijest pada u vodu – kamion lokalnog komunalnog poduzeća vrlo ga vjerojatno neće ni pokupiti, ili će završiti na hrpi sa svim ostalim komunalnim otpadom. Time se neće ništa brže razgraditi (ako uopće), niti išta manje pridonijeti ekološkoj katastrofi, nego da ste ga odbacili negdje u prirodi.

U sklopu projekta “ČOKSA – Čuvajmo okoliš skupa“, Općine Sračinec, Cestice i Trnovec Bartolovečki donose vam informacije o pravilnom odlaganju baterija, te rizicima onoga nepravilnog.

Nerijetko se dogodi da nam se dotrajale baterije “potežu“ po kući, pa ih selimo s jednog mjesta na drugo jer ih planiramo odnijeti na mjesto sakupljanja odnosno zbrinjavanja. Da bismo na kraju zaključili kako se to neće dogoditi u skoroj budućnosti te ih bacimo u smeće, s ostalim komunalnim otpadom. Kakva šteta od baterije-dvije!? U tom trenutku ne možemo ni pojmiti što činimo sebi, a posebice svojoj djeci – jer ne radi se “samo“ o teško razgradivom otpadu.

Mnogo je veći problem u teškim metalima. Naime, mnoge stare baterije i akumulatori u sebi sadrže olovo, kadmij, živu, nikal, cink i kobalt koji, koliko su nam od koristi, toliko i štete nanose. One su često vrlo toksične te stoga zahtijevaju poseban način recikliranja.

Tvari iz odbačenih baterija opasne su po zdravlje i život

Iz oštećenih kućišta starih baterija može doći do istjecanja opasnih tvari i teških metala u vodu i okoliš, čime se ozbiljno ugrožava priroda te zdravlje ljudi i životinja. Primjerice, alkalne baterije u obliku cilindra ili dugmeta koje najčešće koristimo u kućanstvu za daljinske upravljače, svjetiljke, igračke te razne audio i video prijenosne uređaje, sklone su curenju opasnog kalijevog hidroksida. Tako, ovaj spoj može iritirati kožu, oči i dišne puteve. Potom, automobilski akumulatori sadrže živu i kiseline te je njihovo nezbrinjavanje iznimno opasno i štetno.

Litij-ionska baterija, pak, danas jedan od najpopularnijih punjivih izvora električne energije u prijenosnim elektroničkim uređajima (mobiteli, laptopi…), pri nepropisnom i nesavjesnom zbrinjavanju sklona je samozapaljenju. Te baterije zbog vrlo velike gustoće energije mogu izazvati požar koji je izrazito teško gasiti, a gašenje vodom uopće se ne preporuča, jer litij reagira s njom na način da pojačava vatru. Osim što se radi o zapaljivom metalu, štetni su i plinovi koji se pritom oslobađaju.

Olovo je jedan od najčešće korištenih metala te se koristi i u proizvodnji baterija i akumulatora. Radi se o vrlo korisnom, ali istodobno i vrlo otrovnom metalu. Kao teški metal, nema prirodnu funkciju u ljudskom tijelu. Oni mogu izravno oštetiti meka tkiva poput jetra, bubrega te živčani sustav, a najviše se nakuplja u kostima i zubima. Osobito su u opasnosti djeca do šeste godine, jer se njihovi mozgovi i živčani sustav još razvijaju, a koštani sustav raste i razvija se. Mnogi znanstvenici smatraju da znatna količina olova unesena u organizam u djetinjstvu ostaje pohranjena u kostima tijekom cijelog života.

Gotovo cjelokupno onečišćenje olovom u našem okolišu posljedica je ljudske aktivnosti. Dugogodišnje taloženje u tlu opteretilo ga je i znanstvenici smatraju da će još dugi niz godina olovo biti prisutno u tlu i zraku vezano na prašinu.

Baterije i akumulatori nisu komunalni, nego opasni otpad

Stoga, istrošenim baterijama i akumulatorima nije mjesto u komunalnom otpadu, niti u prirodi gdje, na žalost, još uvijek često završavaju. Većina njih klasificira se kao opasni otpad – olovne baterije, nikal-kadmij baterije, baterije sa živom te odvojeno skupljeni elektroliti iz baterija i akumulatora. Njihovo odvojeno odlaganje od komunalnog otpada propisano je i Zakonom o zaštiti okoliša.

Njihovo pravilno recikliranje omogućava odstranjivanje otpadnih tvari i metala poput žive, kadmija i olova iz komunalnog otpada, te smanjenje njihove emisije u prirodu. Također, glavna prednost recikliranja baterija jest smanjenje primarne proizvodnje materijala i energenata, odnosno dobivanje vrijednih sirovina koje će se ponovno upotrijebiti u daljnjoj preradi.

Put od vašeg kućanstva do sirovine za ponovnu upotrebu

Zakonski je propisano vraćanje otpadnih baterija (akumulatora) u spremnike, na mjesto kupnje ili sakupljalište. One se moraju skupljati odvojeno prema vrstama u posebno označene spremnike – kao otpadni starteri te otpadne prijenosne baterije i akumulatori.

Danas svaka prodavaonica baterija, svaki servis automobila ima zakonsku obavezu preuzeti istrošene baterije i akumulatore od potrošača. Prodavatelji ih, potom, predaju registriranoj tvrtki sakupljaču ili izravno oporabitelju / reciklažeru. Odnosno sakupljač ih predaje osobi ovlaštenoj za obradu i/ili recikliranje, ili ih izvozi uz posebnu dozvolu Ministarstva zaštite okoliša o vlastitom trošku. Također, ovlašteni oporabitelji, odnosno tvrtke koje se bave recikliranjem, bez naknade ih preuzimaju u roku 24 sata, uz uručenje odgovarajuće potvrde, te ponovno iskorištavaju korisne tvari iz istrošenih baterija.

Iz baterija se izdvajaju različiti metali čijim se ponovnim iskorištavanjem smanjuje potreba za traženjem novih prirodnih resursa, kao i količina novonastalog otpada.

Općine Sračinec, Cestice i Trnovec Bartolovečki kroz projekt „ČOKSA – Čuvajmo okoliš skupa“ informiraju vas kako se riješiti zastarjele EE opreme.

Danas je gotovo nemoguće zamisliti normalan život bez raznih električnih i elektroničkih uređaja koji svoju primjenu imaju, kako u velikim gospodarskim djelatnostima, tako i u kućanstvima.

Električni te elektronički uređaji i oprema (EE oprema), proizvodi su koji, da bi funkcionirali, ovise o električnoj energiji ili elektromagnetskim poljima. Ima ih desetak vrsta, a neki od njih su: veliki i mali kućanski aparati, oprema informatičke tehnike, rasvjetna oprema, električni alati, igračke, medicinski uređaji,…

EE otpad stvaramo zbog kvara ili tehnološkog trenda

EE otpad jedan je od najraširenijih otpada zbog same primjene, ali i činjenice da se ne mijenja samo onda kad više nije u funkciji, nego i zbog tehnologije, noviteta, funkcionalnosti i sličnoga.

U trenutku kad osoba odluči zamijeniti ili zbog kvara, odbaciti električni ili elektronički uređaj, on postaje EE otpad. Zbog opasnih i po zdravlje štetnih elemenata, on spada u grupu opasnih otpada. Neki od tih opasnih elemenata su – kadmij, živa, plastika i olovo.

S obzirom na to da je on klasificiran kao opasni otpad, na samom mjestu nastanka moramo ga odvajati od komunalnog otpada i odvoziti ga odvojeno od ostalog.

Jedan mail i vaš EE otpad u sabirnom je centru

Zbog navedenih opasnih komponenti, od izrazite je važnosti pravilno sakupljanje EE otpada i predavanje ovlaštenim osobama i ustanovama. One su osposobljene za rastavljanje i odvajanje opasnih komponenti od neopasnih, zbrinjavanje opasnih i pripremu neopasnih za daljnje korištenje.

Danas, svaki veći grad ima reciklažna dvorišta, sabirne centre, te je dovoljno pozvati nekog od njih da pokupi i odveze vaš EE otpad. Većina sabirnih centara prima telefonske pozive, SMS poruke ili poštu e-mailom, tako da je izbor za korisnike dovoljno velik, ukoliko se ne odluče odvesti uređaj sami.

Cilj sakupljanja EE otpada nije samo rješavanje opasnog i štetnog otpada, već i stvaranje nove sirovine za ponovnu uporabu, a to je itekako važno danas kad se prirodni resursi prekomjerno iskorištavaju.

Opasno u jedan koš, korisno u drugi

Primarnom obradom obično se obavlja rastavljanje uređaja i odvajanje opasnih komponenti (katodne cijevi, baterije, toneri, živini prekidači, kondenzatori) na jednu stranu, te vrijednih komponenti (transformatori, el. kablovi, štampane ploče, elektromotori, tvrdi diskovi, CD/DVD-ROM) na drugu.

Sekundarnom obradom razdvajaju se plastični dijelovi od metalnih i, eventualno, zaostali opasni dijelovi.

Postoje i dijelovi opreme poput raznih tonera koji se, iako opasni, ne moraju reciklirati, nego se mogu predati ovlaštenoj osobi ili ustanovi na ponovnu oporabu. Ona, između ostalog, može značiti i ponovno nadopunjavanje te vraćanje korisniku na korištenje.

Napravite test. Kad dođete kući iz nekog većeg – (dvo)tjednog ili mjesečnog šopinga za punjenje svojeg hladnjaka, pokušajte izvaditi apsolutno sve kupljene namirnice iz svoje ambalaže. Ili barem zamislite kako bi ta hrpa ambalaže izgledala. Potom, zamislite hrpu otpada koja bi ostala, da svi koji su se našli u istoj trgovini izvade svu hranu koju su izabrali, iz njene ambalaže.

E pa ekološki osviješteni kupci u Engleskoj, u gradiću u blizini Bristola, učinili su upravo to. Ova skupina od 30-ak aktivista poduzela je prvi “plastični napad“ poznat kao Keynsham Plastic Re-Action. Izabrali su proizvode koji im trebaju, platili su robu na blagajni, a potom ju svu izvadili iz svoje ambalaže i demonstrativno, u znak prosvjeda ostavili u kolicima. Količina otpada koja je ostala iza njih bila je osupnjujuća.

Nećemo vas pozvati na prosvjed takvog tipa, ali nakon ovakvog testa, pozvat ćemo vas da razmišljate ekološki čak i prilikom kupnje.

Kupujte racionalno

Ne dozvolite da vam oči budu veće od želuca. Nemojte kupovati više nego li uistinu trebate, odnosno više nego što znate da možete konzumirati u određenom, razumnom roku. Stoga, kupovinu planirajte unaprijed – napravite popis potrepština koje vam trebaju i barem okvirni plan što ćete kada kuhati i jesti. Ruku pod ruku s tim, ide i odgovorno upravljanje vašim novcem. Nema potrebe za rasipništvom koje si danas, ionako, rijetko tko može priuštiti.

Ne kupujte hranu koja će vam se pokvariti

Nastavno na potonje, svakako provjeravajte rok trajanja na namirnicama. Ne kupujte previše onih s kratkim rokom trajanja, ukoliko kupljenu količinu ne možete potrošiti u zadanom razdoblju. Ako se to i dogodi takvu hranu primjereno skladištite, u dobro (hermetički) zatvorenim posudama, hladnjaku odnosno zamrznite.

Ne izlazite iz kuće bez platnene torbe

Koliko vam se puta dogodilo da ste se na blagajni sjetili kako opet niste od kuće sa sobom ponijeli vrećicu, pa ste još jednom popustili i kupili novu? Kući ste donijeli još jedan komad plastike u svoju kolekciju. Stvorite naviku nositi sa sobom platnene vrećice ili torbe, cekere i slično. Ili barem ranije kupljene vrećice (i to je oblik recikliranja). Nosite ih uvijek sa sobom u torbici, držite nekoliko komada u automobilu, te na vješalici ili polici na izlazu iz kuće. Kad dođete kući i ispraznite ih, odmah ih vratite na njeno mjesto.

Također, nosite i one predviđene za voće, povrće i proizvode koji se mogu kupiti na rinfuzu (težite proizvodima na rinfuzu). Ako je baš i to problem, onda barem nemojte svaku voćku koju uzimate po/u komadu, stavljati u zasebnu vrećicu. Primjerice, pojedinačni limun ili grejp, brokula ili cvjetača, korijen đumbira ili kilogram banana – svi oni mogu dobiti svoju naljepnicu direktno. Ili ih važite zasebno, pa više vrsta strpajte u jednu vrećicu.

Birajte ambalažu

Kupujte svježe namirnice koje nisu upakirane u (toliku) ambalažu kao vakumirana pakiranja (badem u rinfuzi, svježi ananas umjesto kompota u limenki…). Također, kupujte proizvode u ekološki održivijoj ambalaži, poput kompota u staklenki umjesto u limenki, soka i mlijeka u staklenki umjesto u plastičnoj boci i slično. Također, težite kupovati pića u povratnim bocama, odnosno povratnoj ambalaži.

Radije kupujte veće pakiranje umjesto više manjih. Na dva manja pakiranja utrošeno je više materijala nego na jedno veće, kao i dvostruko više energije i troškova proizvodnje, jer je tehnologija ista, bilo za jedan (veći) ili za dva (manja) pakiranja. U krajnjoj liniji, i računica ide u prilog većoj ambalaži – dvostruko manji maslac i Coca-cola skuplji su od njihove veće verzije, kad se pomnože s dva.

Za kraj, pokušajte birati reciklirane proizvode i izbjegavati sprej-doze, a birati one ponovno punjive.

Možda misliš da si premalen(a) da ovaj veliki svijet mijenjaš nabolje. Međutim, nećeš vjerovati koliko je malo potrebno i kako je zapravo lako pomoći da svijet oko tebe bude čišći, zdraviji i ljepši. Ovo je nekoliko vrlo jednostavnih trikova kojima možeš naučiti i svoje roditelje i prijatelje – i za jednog malog čovjeka, biti jedan vrlo veliki i dobar utjecaj.

Smeće bačeno na tlo neće nestati samo od sebe

Kad hodaš ulicom, a pogotovo prirodom, nemoj bacati papiriće od slatkiša, vrećice od čipsa, limenke i plastične bočice te drugi otpad nikamo osim u kantu za smeće. Ako je nema u blizini, spremi papirić u džep ili bočicu u svoju torbu, dok ne budeš u prilici baciti otpad u kantu. Neće ti to biti preveliki teret za nositi dotad.

Bačeno smeće neće samo od sebe netragom nestati. Njemu trebaju milijuni godina da se razgradi, a za to vrijeme zagađuje naše tlo, vodu i ugrožava zdravlje svih živih bića – ljudi, životinja i biljaka. Na primjer, ptičice se mogu zapetljati u plastične boce, vrpce ili drugo smeće te se tako ozlijediti ili uginuti. Isto tako, mogu pojesti male komade plastike, misleći kako je to hrana, zbog čega mogu imati mnogo problema. Ako mama ptica iskoristi komadiće smeća za gradnju gnijezda, to može ugroziti život njenih ptića. Nipošto nemoj bacati žvakaću gumu na tlo! Njoj treba dulje vremena da se razgradi, a za to vrijeme će ju pojesti ptičica misleći da je to hrana, i ugušiti se. Iste stvari događaju se ribama ako bacaš otpad u more, rijeku ili jezero.

Papir se recikliranjem ponovno rodi, a jedno drvo više ostane u šumi

Razdvajaj različite vrste otpada, svaki u svoju kantu ili kutiju. Na taj način pomoći ćeš da se svaki od njih reciklira – “ponovno rodi“. Materijalima poput metala, plastike, ulja, automobilskih guma, betona i cigli trebalo bi vrlo vrlo dugo da se razgrade. Neki predmeti, kao potrošene baterije ili stari električni uređaji čak su otrovni ili zapaljivi (izazivaju požare) i zato spadaju u opasni otpad. A neki od njih, pa tako i papir, proizvode se iz vrijednih sirovina koje se iskorištavaju iz prirode u prevelikoj mjeri. Recimo, za proizvodnju papira potrebno je posjeći vrlo mnogo stabala, a sakupljanjem starog, iskorištenog papira, šalješ ga na reciklažu kojom će nastati novi papir. Zato, kad crtaš i pišeš, iskoristi obje strane papira.

Također, možeš biti kreativan/kreativna pa od starog papira, plastičnih boca i čaša, i svega što bismo inače bacili u smeće – možeš izrađivati razne ukrase, igračke i poklone za svoju obitelj i prijatelje.

Što ne koristiš – ugasi i zatvori!

Kad izlaziš iz prostorije ugasi svjetlo za sobom, ugasi televizor kad ga ne gledaš i kompjuter kad ga ne koristiš. Isključi punjač iz struje kad ne puniš mobitel. Tim mjerama štediš dragocjenu energiju. Isto tako, kad pereš zube nemoj da mlaz vode bespotrebno teče, a pod tušem, kad nanosiš šampon, zatvori slavinu. Tako štediš pitku vodu, koje neka djeca na drugom kraju svijeta nemaju dovoljno za piće i pranje.

Neiskorištene namirnice i ostaci hrane i dalje su iskoristivi

Kako ni piti, tako mnogo djece na svijetu nema što jesti. Zato si nemoj trpati u tanjur više nego što misliš pojesti, jer tako samo bacaš dragocjenu hranu. Ostaci se mogu i iskoristiti – možeš ih pojesti kad ponovno ogladniš, što je ostalo od ručka možeš pojesti za večeru ili drugi dan, pa mama barem neće morati kuhati. Od namirnica koje su ostale neiskorištene, uvijek se može napraviti još neko jelo. A sve ono što je ostalo od spravljanja obroka, a što ne jedemo – ljuske od jaja i luka, kora od krumpira, otpadno lišće od salate ili brokule, vrećice od čaja; sve je to biorazgradivo i to možeš baciti u biootpad. Još bolje, možeš potaknuti roditelje da zajedno u vrtu napravite kompostište, gdje ćete od sakupljenog biootpada napraviti kompost - vrijednu smjesu za gnojidbu vrta, kao hranu zemlji iz koje će izrasti vaše zdravo, domaće povrće i voće.

Prošeći u trgovinu s platnenom torbom na ramenu

I ne zaboravi – kad idete u trgovinu, obavezno podsjeti roditelje da od kuće trebate ponijeti platnenu vrećicu ili torbu! Sigurno vam ne treba još jedna plastična vrećica kod kuće, jer to je samo još jedan komad plastičnog otpada koji se neće razgraditi jako dugo. Usput mamu i tatu možeš podsjetiti da do trgovine možete prošetati ili odvesti se biciklom. Osim što ste na svježem zraku i kretanje je dobro za vaše zdravlje, nećete zagađivati zrak dimom iz automobila.

Općine Sračinec, Cestice i Trnovec Bartolovečki kroz projekt „ČOKSA – Čuvajmo okoliš skupa“, podučavaju vas o pametnim i isplativim načinima zbrinjavanja otpada od poljoprivredne proizvodnje.

Koliko je poljoprivreda širok pojam, podjednako je širok i spisak otpada koji nastaje u poljoprivrednoj djelatnosti, ali postoje i neke specifičnosti ovisno o kulturama koje se sade. Pa tako razlikujemo otpad nastao u poljodjelstvu, šumarstvu, vinogradarstvu, hortikulturi i slično.

Tijekom poljoprivredne proizvodnje dolazi do nastanka različitog otpada, što ovisi o poljoprivrednoj djelatnosti, načinu proizvodnje, kao i stupnju njenog razvoja. Na osnovu toga, lista poljoprivrednog otpada nije konačna. U poljoprivredni otpad ubraja se: strojni otpad, plastika (npr. kontejneri i čaše za proizvodnju rasada), plastične ambalaže (od pesticida, mineralnih gnojiva i dr.), ambalaže od pogonskih goriva, maziva, ulja, veterinarski proizvodi, građevinski otpad, karton i papir, metal, drvo, staklo, gume, pepeo, životinjski otpad i ostaci koji nastaju nakon sjetve, žetve, sječe šuma, rezidbe vinograda…

Bili mali ili veliki poljoprivrednik – ista pravila vrijede za sve

Iz sveg navedenog, vidljivo je da se u poljoprivredi susrećemo s više vrsta otpada, no zajedničko svima je da se isti mora sakupiti, predati u reciklažna dvorišta te ovisno o vrsti otpada, uništiti, ponovno oporabiti ili upotrijebiti kao energent.

Sakupljanje otpada je dosta šaroliko, pa su neke lokalne samouprave odlučile organizirati sakupljanje otpada u mjestima, stvarajući mobilna reciklažna dvorišta, što je posebno dobro za manje OPG-ove i manja poljoprivredna gospodarstva, dok veće poljoprivredne tvrtke, zadruge sklapaju ugovor s nekom ovlaštenom tvrtkom, obrtnikom koji onda preuzima od njih otpad i vodi brigu o daljnjem zbrinjavanju.

U oba slučaja vodi se stroga evidencija o vrstama, ali i količinama preuzetog otpada.

Otpad kao novi oblik energije

Dio otpada može se koristiti kao biomasa, te preradom dobiti novi oblik energije. Tu možemo spomenuti proizvodnju bioplina, biodizela, peleta za ogrijev. Jedan dio reciklira se u poljoprivrednoj proizvodnji kao gnojivo, a posebno zanimljivo je poljoprivredno upravljanje otpadom kao dio ekološkog ciklusa u kojem sve kruži i reciklira se, na način da se održava međusobno ovisan odnos u ekosustavu.

Kako s biomasom postupaju naši europski susjedi

Austrija - u samoj 2008. godini bile su instalirane 294 tvornice za proizvodnju bioplina. Tvornice se nalaze u blizini izvora stočne hrane (gnojivo, kukuruz i trava), što smanjuje troškove transporta
Danska - ima jednu elektranu koja radi isključivo na slamu
Finska - putem biomase pokriva se preko 25 posto svih potreba za energiju
Portugal – u periodu od posljednjih pet godina povećao je proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora s 15 na 45 posto
Španjolska - ima jednu elektranu koja radi isključivo na ostatke pri preradi maslina
Švedska – koristi biometan kao gorivo, odnosno 25 posto proizvedenog bioplina koristi se kao pogon 17.000 vozila
Velika Britanija – 85 posto obnovljive energije u državi čini biomasa

Općine Sračinec, Cestice i Trnovec Bartolovečki kroz projekt „ČOKSA – Čuvajmo okoliš skupa“, predlažu niz mjera kako u kućanstvu uštedjeti racionalnijom potrošnjom električne energije.

O štednji električne energije najčešće razmišljamo po primitku mjesečnog računa za struju. Nažalost, nakon plaćanja vrlo brzo zaboravljamo na njega i nastavljamo trošiti električnu energiju neracionalno.

Najbolji mogući trenutak za razmišljanje o potrošnji jest pri opremanju kuće ili stana, ili pak, prilikom zamjene uređaja zbog starosti ili kvara. Razlog je jednostavan. Danas svaki električni uređaj ima tablicu na kojoj možete vidjeti kojem razredu energetske efikasnosti pripada. Doznat ćete da ima sedam razreda, a još zanimljiviji podatak je da uređaji s oznakom A troše i do 45 posto manje električne energije.

Mali trikovi za iznos na računu čuda znače

Osim izbora uređaja, vrlo je važno unaprijed planirati smještaj istih, koliko god je to moguće. Primjerice, uređaj kojeg posjeduje svako domaćinstvo, hladnjak, poznat je kao veliki potrošač. No, stavimo li ga dalje od izvora topline (štednjak, sunčeva svjetlost, peć ili radijator), te mu omogućimo slobodno strujanje zraka iza stražnjeg dijela – to će nam uštedjeti znatnu količinu električne energije. Potom, perilice za rublje nije dobro puniti većom količinom rublja od deklarirane. Također, čišćenje filtera omogućit će joj duži vijek upotrebe i manju potrošnju električne energije.

U prostorima u kojima često boravimo, poput kuhinje i dnevnog boravka, dobro je planirati više manjih rasvjetnih tijela, i to led lampice. Ukoliko već imamo instalirane stare, dobro je žarulje sa žarnom niti zamijeniti s led žaruljama koje su ne samo manji potrošači, nego i dugotrajnije. Danas, svako kućanstvo ima nekoliko malih uređaja, gadgeta za koje smo uvjereni kako nisu veliki potrošači, što je zapravo sasvim pogrešno. Svaki punjač koji ostaje u utičnici, troši električnu energiju sve vrijeme, a ne samo za vrijeme punjenja uređaja. Isto tako, svi uređaji koji imaju takozvani standby mode troše znatne količine električne energije, iako su u stanju mirovanja. Postavljanje produžnih kablova s prekidačem jedno je od dobrih rješenja jer jednim “klikom“ na dugme off, isključujemo sve spojene uređaje, punjače i slično.

Izbor načina grijanja u kući, svakako je jedan od najvažnijih načina uštede električne energije. Poznato je da je grijanje s uređajima koji ju koriste najskuplje grijanje, što govori da je izbor i te kako bitan. Međutim, ukoliko već imate instaliran sustav na koji trenutno ne možete utjecati, razmislite o što boljoj izolaciji kuće, o kvalitetnim staklima, brtvljenju ulaznih vrata i sličnim stavkama. Smanjenjem temperature grijanja ili hlađenja za samo jedan stupanj, može se uštedjeti znatna količina energije, a da zapravo i ne osjetimo bitnu razliku za zdravlje.

Što ne koristiš cijeli dan – ugasi!

Osim dobrog planiranja prilikom opremanja domaćinstva i promjenom nekih životnih navika, možemo utjecati na smanjenje potrošnje električne energije. Neki od načina su racionalno korištenje električnih uređaja. Primjerice računala koja su često upaljena cijeli dan, dok radeći na njima, zapravo, provedemo znatno manje vremena. Televizori su često upaljeni tijekom cijeloga dana, jer volimo taj osjećaj da nismo sami u kući. Međutim, želimo li smanjiti osjećaj šoka prilikom primitka uplatnice za utrošenu energiju, i te kako treba razmisliti o toj navici. Upalite ga samo za vrijeme aktivnog korištenja, odnosno kad ga mislite i gledati.

Lančana reakcija koja utječe na kvalitetu života

Ono o čemu većina korisnika ne razmišlja jest, da utjecajem na smanjenje potrošnje električne energije ne utječemo samo na kućni budžet, već i na cjelokupnu energetsku situaciju u zemlji. Manjom odnosno racionalnijom potrošnjom električne energije utječemo na smanjenje proizvodnje, što za sobom povlači i niz drugih čimbenika koji mogu imati pozitivan učinak na kvalitetu ukupnog življenja.

Rezultat racionalizacije je očit - manja potrošnja električne energije izravno će utjecati na smanjenje proizvodnje iste, a samim time i troškovi proizvodnje bit će manji. S manjim kapacitetima proizvodnje, manja je količina utrošenih energenata potrebnih za proizvodnju, manja je zagađenost i tako dalje.

“ČOKSA – Čuvajmo okoliš skupa“ projekt je kojim vas Općine Sračinec, Cestice i Trnovec Bartolovečki podučavaju brojnim načinima na koje štedite vodu i razmišljate o onome što ostavljate svojoj djeci.

 Danas, gotovo sve svjetske organizacije koje se bave očuvanjem okoliša upozoravaju na racionalno korištenje voda. Uzmemo li u obzir da 70 posto našeg planeta čini voda, logično se javlja pitanje zašto. Naime, od tih 70 posto, samo 2,5 čini slatka voda.

Danas je pitka voda u Europi nešto sasvim normalno, imamo je u obilju. Međutim, potrebno je naše misli uputiti dalje u budućnost, razmišljati o našoj djeci, o budućim naraštajima. U pojedinim dijelovima svijeta voda je vrjednija od novca, zlata ili bilo kojeg materijalnog dobra. Stoga, treba razmišljati na način da je to prirodno bogatstvo, o kojemu u konačnici ovisi cijeli ljudski i životinjski svijet, nešto čemu treba posvetiti posebnu pažnju.

Jedan od načina, apelirati je na svakog korisnika pitke vode u kućanstvu, na racionalno korištenje. Ono obuhvaća uistinu široki spektar radnji, koje možemo poduzeti sa ciljem štednje odnosno smanjenja potrošnje pitke vode.

Kako racionalnije koristiti pitku vodu

Tuširanje - Vjerovali ili ne, ušteda vode pri tuširanju u odnosu na kupanje ogromna je. Za kupanje vam je potrebno između 140 i 160 litara vode, a kod tuširanja samo 12 do 25 litara u minuti. Dodatnih 50 posto može se uštedjeti zatvaranjem vode prilikom tuširanja, zatvaranjem vode prilikom pranja zubi i slično.

Regulator mlaza - On miješa zrak s vodom. Nakon njegove ugradnje možete uštedjeti do 70 posto vode. Iako će mnogi reći da je to trošak, pokazalo se da se radi o investiciji koja se isplati u roku šest mjeseci.

Armatura s jednom ručkom – Pruža mnogo brže postizanje željene temperature vode.

Vodokotlić - Noviji tipovi vodokotlića imaju dugme za regulaciju te manji kapacitet, a ugradnjom dugmeta “WC STOP“, zaustavljate vodu odmah nakon prekida pritiska na isto.

Kontrola brtvi – Zvuči nevjerojatno, no ukoliko slavina propušta vodu kap po kap, ili voda pomalo kaplje na spojevima - dnevno gubite čak do 17 litara, što je godišnje oko 6.200 litara pitke vode.

Pranje posuđa - Ne perite posuđe pod tekućom vodom, a ukoliko posjedujete perilicu, nemojte ju koristiti ukoliko nije puna.

Zalijevanje vrta - Jedan od načina sakupljanje je kišnice, jer osim što štedimo pitku vodu, kišnica je zdravija za biljke kako ne sadrži kamenac. Polijevajte samo ujutro i navečer.

Upotreba praška za pranje - Tvrdoća vode nije ista u svim regijama. Dobro je propitati kod lokalnog distributera o kvaliteti vode koju koristite, pa na osnovu njihovih savjeta koristiti potrebnu količinu praška, sa ciljem što manjeg zagađenja okoliša.

Ugradnja mjerila za potrošnju vode - Zašto plaćati više od potrošenog? Ugradnjom mjerila plaćate samo onoliko koliko ste potrošili.

WC školjka nije kanta za smeće

Razne lakove, ulje, lijekove i slično, razvrstavajte i bacajte u predviđene spremnike. Sve su to komponente koje odlaze u odvod te naknadno onečišćuju tlo, a dugoročno i izvore pitke vode.

Snaga mlaza vode

Iako bi pritisak vode u cijevima trebao biti standardiziran, zbog raznih tehničkih teškoća, to nije moguće. Debljina mlaza na vašim instaliranim armaturama, također, utječe na potrošnju vode. Nije loše izmjeriti kolika je stvarna potrošnja u našem domu, a to možemo učiniti na sljedeći način: Pustite vodu pod punim mlazom da teče u neku posudu šest sekundi. Količinu vode mjereno u litrama, pomnožite s 10. Rezultat pokazuje koliko litara vode isteče u jednoj minuti. Sama spoznaja o toj količini može vas natjerati na racionalniju potrošnju vode.

Još malo statistike…

Potrošnja pitke vode po osobi iznosi oko 130 litara dnevno

• Hrana i piće - 6 litara
• Kupanje, tuširanje i higijena - 46 litara
• WC kotlić - 35 litara
• Pranje rublja - 16 litara
• Pranje posuđa - 8 litara
• Održavanje doma, pranje vozila, zalijevanje vrta - 8 litara
• Ostalo - 11 litara

Sam pogled na ove podatke može jasno ukazati na naše navike, i samim time uputiti nas na racionalnije korištenje vode.

Projekt „ČOKSA – Čuvajmo okoliš skupa – promocija i edukacija o održivom gospodarenju otpadom“ zajednički je projekt općina Sračinec, Cestice i Trnovec Bartolovečki. Vrijednost projekta iznosi 536.561,74 kune, od čega je 85%, odnosno 479.027,45 kuna sufinancirana bespovratnim sredstvima iz Europske unije, kroz Operativni program Konkurentnosti i kohezija, u okviru Kohezijskog fonda.